Marijana je iz okolice Splita, i uz sav promašeni život koji je vodila u razgovoru djeluje neiskvareno. Kao da je upala u krivu igru
Ona se može zvati bilo kako. Ono što je određuje jest činjenica da je bivša striptizeta, prostitutka i, iznad svega, ovisnica. To će nositi cijeloga života kao prezime kojega se ne može riješiti, kao teško breme. Ipak, ako izdrži i ne poklekne, s godinama će joj to breme postati lakše.
Nazovimo je Marijana – napominjemo da su puni podaci protagonistice i većine drugih aktera ove priče poznati redakciji, i zbog novinarskog kodeksa nikad neće izaći vani. Marijana još nema trideset godina. U njezinoj mladosti dobri ljudi vide bolju šansu da se spasi, a oni koji je žele eksploatirati vide “još uvijek dobar materijal”. Koji će, ako nedajbože nastavi po starom, prije četrdesete postati bezvrijedan komad mesa, netko tko se još jedva može unovčiti. Koji će čak i vlastitu kožu teško prodati za dnevnu dozu, piše Slobodna Dalmacija.
Marijana je iz okolice Splita, i uz sav promašeni, grješni život koji je vodila u razgovoru djeluje neiskvareno. Zabludjelo. Kao da je upala u krivu igru, i ni samoj joj još nije jasno kako je toliko toga uspjela zeznuti…
U prvom redu vlastiti život. No, vratila se iz terapijske zajednice i želi početi ponovo. Učiti, raditi, nadoknaditi normalan život. Jer onaj koji nije normalan za nju je započeo još puno prije korone: u njezinoj trinaestoj godini. Pristala je ispričati nam svoju priču jer želi dati svjedočanstvo drugim ljudima, zabludjelim curicama kakva je i sama bila, i raspetom Sinu Božjem.
Onome koji joj je poručio, kaže, da je dobra osoba vrijedna ljubavi. Čija ju je žrtva posramila i pobudila poštovanje. Možda ju je spasio Isus, možda autosugestija ili vjera kao neka osobna terapija, ali to sad nije ni bitno. Marijana je postala bolja osoba, iako je do sada – gledajući realno – najviše štete napravila sebi. Naravno, i svojim roditeljima…
– Živila sam u inozemstvu i došla u grad blizu Splita kad san tribala krenit u školu. Imala san normalno djetinjstvo, roditelje. Nisam jedinica niti razmažena. Danas mi se čini ka da je u mene nekako uša đava. Zato sam i na egzorcizmu bila. Najteže mi je bilo kad san, nakon osam godina borbe s drogom, svatila da san još i demonizirana. Ali to je već kraj priče – ubrzava Marijana.
Početak njezinih problema i neprikladnog ponašanja seže u sedmi razred, kad je ušla u pubertet i “poludjela”.
Bilo je uzbudljivo, cool i svjetski
– Počela san u školu dolazit u otvorenim majicama, popustila san u učenju, stalno sam bila na produžnoj nastavi, jedinice, razredni ispiti, razgovori kod razrednika, pedagoga, psihologa. Picavanje iz škole. Stalno su mi govorili da sam loša. “Loša, loša, loša”. Onda sam i sama povirovala u to. Loša sam, nisam dobra. Loša sam cura. I tako sam polako počela bit sve gora. Danas mi se čini da me to odredilo. Moj put bio je utaban – govori Marijana.
Još u osnovnoj školi otkrila je travu, cigarete, alkohol. Trava je bila hit; krala je majci po nekoliko stotina kuna dnevno, imala je novaca, bila je glavna u društvu. Kokain su joj ponudili u opskurnoj diskotečici u okolici Splita kad je imala trinaest godina.- Povukla san, i bilo je dobro. To je bilo to; nije bilo nazad. Ka da sam odlučila da neću živit ispravno, nego rokat (drogirati se, nap.a.). To je bija moj izbor. Umisto u srednju školu, počela sam radit po kafićima. Ajde, svo zlo i u tome šta nisam završila srednju školu; nakon dva pada prvog razreda, odustala sam. Puno drugih isto nema škole pa rade, žive normalno. I ja san bila dobra radnica u kafiću, mlada, slatka, vesela, omiljena. Brza u poslu. Uvik san i para imala, pogotovo ako san radila u kafićima di je bilo aparata za igru. Muški su dolazili zbog mene u kafić, a meni je sve to bilo zabavno. Stalno sam bila na nečemu, uvik neke kombinacije: alkohol, opijati Bilo je zabavno – prisjeća se rane mladosti Marijana. One koja je trajala dok su njezine vršnjakinje išle u srednje škole i hvatale zalet za fakultet, a ona konobarila i srljala brzim koracima u propast. No, tada je to sve skupa još izgledalo romansirano, uzbudljivo, cool i svjetski. Razumijete, Marijana je bila još dijete, koje je – vlastitim nezrelim izborom – sazrijevalo na užasan način.
Bludne radnje započele su kad je završila osmi razred osnovne škole u kojoj je etiketirana kao “loša”. Mučno iskustvo s prvim muškarcem kad je imala samo četrnaest godina zauvijek će pamtiti; barem onoliko koliko je bila svjesna tog čina.
Droga je sve činila dobrima
– Bila sam zaljubljena u devetnaestogodišnjaka, koji je bio s nama u ekipi. Svi smo stalno pušili, pili, “vukli”; kako smo šta nabavili. Jedno jutro sam se probudila u nečijoj kući i našla krv u tuš kadi; kasnije me peckalo kad sam se tuširala. Svatila sam da sam u besvjesnom stanju izgubila nevinost. Mislila sam da sam trudna; za mene je intimni odnos značio trudnoću – prisjeća se svojih davnih razmišljanja Marijana.
Da je bila starija i iskusnija, shvatila bi da to što se njoj dogodilo ulazi u definiciju silovanja. No, to je bio tek početak agonije.
– Taj moj, ajmo reć momak, me odma napa da sam imala intimni odnos njegovim prijateljem, šta nije bila istina. Ne znam zašto mi je uporno to ponavlja. Možda me se tako tija riješit. Nakon toga godinu dana nisam imala nikoga, a u međuvremenu sam umislila blizanačku trudnoću. Kasnije mi je psihijatrica rekla da se to zove pseudotrudnoća ili tako nekako – veli djevojka.
Tih je “srednjoškolskih godina”, dok je konobarila, stalno bila “u programu”, izmjenjivala su se društva, droge, muškarci, lažne prijateljice… Droga ih je sve činila dobrima, sve je bilo “haj”.
– Mislila sam da sam u društvu omiljena jer sam simpatična, a danas znam da su me volili jer sam uvik imala love, ili sam mogla nabavit. Počela sam i plesat striptiz po klubovima u okolici Splita. Nisam nikad u Splitu živila – napominje Marijana.
Striptiz, čitaj: prostitucija. Ali, to je sve njoj izgledalo zabavno, povremeno je i dalje konobarila. Bila je popularna, doduše i ogovarali su je ali nije marila što je prozivaju za “laki moral”, ovo i ono. Još u sedmom razredu, uostalom, postala je “loša”. I to je odlučila dosljedno podržavati. Bit ću anđeo u nekom drugom životu, zafrkavala se.
U kafiću je upoznala momka, jednoga od bezbroj iz njenog nestalnog jata, koji ju je malo više “taknuo u žicu”.
– Izgleda je ka neki Talijan, mali, crn, sladak. Zaljubila san se – prisjeća se.
Prije toga, moramo reći, već je jednom “pala”; nakon svađe s bivšim momkom popila je tekući ecstasy na jednom tulumu i završila na ispumpavanju želuca, a svi sudionici kućnog partyja na saslušanju u policiji. Ispalo je dobro po nju; mladi se organizam oporavio, a policijski progon je nekako izbjegla.
Facebook Komentari